Razgovor s ravnateljem Zavoda za školstvo Mostar Željkom Ćorićem

U prvom izdanju emisije religijske kulture „Živi mostovi“, gostovao je Željko Ćorić, ravnatelj Zavoda za školstvo Mostara. Povod za razgovor je 5. listopad Međunarodni dan učitelja. Na samom početku razgovora koji je vodio i uredio mag. Zoran Zekić, ravnatelj Zavoda za školstvo Mostar Željko Ćorić, iskazano je zadovoljstvo školskim sustavom u HNŽ-a ali i ukazano na poteškoće s kojima se susreću prosvjetni djelatnici, učenici i roditelji.

U razgovoru na temu moderne ili suvremene škole je rečeno kako je nekada škola bila opisana sintagmom „demokratska škola“, zatim „škola za život“ i  „cjeloživotno učenje“, a u novije vrijeme sve više i „škola kulture“. S tim u svezi je i istaknuto koliko je važno da škola bude uronjena u kulturu i da surađuje sa knjižnicama i kazalištima u svrhu stvaranja kulture odlazaka galerijama i promocijama knjiga ali i bilo kojim drugim sadržajima značajnim za društvom u kontekstu obrazovanja i edukacije.

„Od Sokrata i starogrčkih vremena taj aksiom se nije promijenio s tim da je dopunjen u trokutu učenik-učitelj-roditelj. Moderne škole su metodološki promijenjene i uvelike dopunjene metodama rada i nastavnim sredstvima, ali bez obitelji i samog učitelja ili nastavnika ili profesora, nema dobre nastave“, kazao je ravnatelj Ćorić.

Ravnatelj Zavoda za školstvo  Mostar govorio je i o stručnim usavršavanjima djelatnika u osnovnim i srednjim školama, zbog razvoja škola, ali i samih profesionalnih kompetencija nastavnika, važnosti lektire i jezika za nacionalni identitet i kulturu kako i problemu vrednovanja. Problem su i niske ocjene, ali i ekspanzija odlikaša. Naime, tu su roditelji možda najviše nezadovoljni ocjenjivanjem i često nerealno misle ili bolje kazano emocionalno misle da je njihovo dijete najbolje.

U novije vrijeme se ističe problem da su nam djeca i mladi puno na mobitelima i društvenim mrežama pa se već govori o zabrani mobitela u školama. Nijedna zabrana nije dobra, ali se mora ograničiti korištenje i posebice se ne može koristiti u nastavi tijekom učenja i radnih zadataka. Isto tako, mladi sve manje međusobno komuniciraju i sve se manje druže, nedostaje izvorne socijalizacije, a sve je to veliki društveni problem.

Izvor: https://www.glasmostara.ba